ponedjeljak, 27. travnja 2015.

BILJEŠKA O JEDNOM GRADU


Ne znam
Čardak sam
Ni na nebu, ni na zemlji
Da li stanujem ili boravim
Ali sigurno ne živim
U gradu gdje me nitko
Ne pozdravi na ulici.
Tek telefonski pozivi
Svakodnevna pitanja:
Kako si?
Kako ti je mama?
Kako je brat?
Kako muž
Ima li što za dijete?
Ono što bi stalo u dvije upitne rečenice
Pretvori se u paćenje mozga od pola sata.
Podnevnu kavu pijem, društvo mi Facebook
I priviknuta Flipi što je omacila pet novih
Nacija se klete u Boga sa izrazima Jude
Gurajući se u krugu što se sam zatvara.
Začeti u crnoj rupi
Šta znaju o ljubavi?
Seksaju se gledajući porniće
Javno ne piju ni pivo, ni konjak
Mahinalno puše, svi nalik dimu.
U gradu gdje me nitko
Ne pozdravi na ulici
Dobro je biti stranac.

RITUAL


Sat odbrojava šest.
Ne volim ustajanje
Pokvarene liftove
Jutarnje metroe
Krcate ljudima
Bez osmijeha
Što od večere smrde
Na luk i konzerviranu ribu.
Ne podnosim dnevne tlapnje
Službenike iza šaltera što se inate
Dok psuju hinjski u sebi ili naglas.
Ponedjeljci su mi razvratni
To su jezici lažnoga mira
Što pokopavaju plavetnilo vikenda
Služe svemoći za početak ništenja
I trube radniku o spoznaji postojanja.
Petak je moj dan.
Neuhodana čekam ga
Kao bolesnik ozdravljenje
Ili ljudi koji mole za kišu.
Lupat ću šakama radosti i pjevati suboti,
Zabludjelo plesati u noći susreta
A u nedjelju pripremati
Instant mliječnu kašicu za mirnu noć.

MINIJATURE SPOZNAJE O NEMOĆI


Kamena gurač
Uvijek istom stazom
Vježbao je uspon.
Sanjač Ikar kuražno
Mjerio je visinu
I u iluziji bio
Drugačije biće.
Semiramidini Vrtovi
Presvukli su odveć
Inferiorno vrijeme.
Kineski zid građen
Za vječnost poljupcu
Sa Mjeseca obična je
Lomljiva crta.
Leži stećak
Legao i čovjek
Gledati korijen visibabe.
U avenijama baobaba
Još su bosa djeca
Naučena praviti
Piramidu od strpljenja.
Cigla po cigla
I sazda se oko nas
I raj i pakao.