utorak, 29. prosinca 2009.

JA NE VJERUJEM U MAGISTRALE

Prave stvari se dešavaju na stranputicama,

Neko mi reče i potvrdi ono što i sama mislim.

Priznajem, strasni bjegunac sam.

Ni sama ne znam gdje je moja soba, i grad, i djetinji stid.

Ne, ja ne želim daleko Sutra,

Nego vidno i stvarno Danas

Gdje buna istine nije bačena na sve strane.

Zar je teško ići širokim putem šipuraka

Razbijenih na dvoje

Kojim toliko njih ide?

Slušati vjetar,

Raspoznavati svaku riječ odlutale pjesme,

Ne zatvarati oči pred olujom hirnog prkosa

A biti sam

Znači biti najjači.

Nisam napuštena ako sam sama

Tražila i izabrala neuhvaćenu stazu.

Ne, to nije što drugi misle da jest.

To su pupoljci sreće moje razlistale glave.

ponedjeljak, 28. prosinca 2009.

Stihovi ljubavi

Otvaram sunčane pregradice u mozgu

Ladice čistoga regala

Uzimam olovku

Bilježim pticu

Koja slijeće sa crvenih mora

Noseći tvoje lice

Puno mojih želja.

Dolaze stihovi

Poput najsitnijih bića

I veselo dodiruju

Malo nebo naše kuće.

Nije život Ljubavi

Život maslačka.

Javljaš se poput vjeverice

Igram se tvojim repom

U lješnikovom toboganu temperature

I pripremam našu postelju

Bijelu jahtu

Koja je doplovila

Punim jedrima putničkoga sna.

Znaš li

Ljubavi

Kada sam te ugledala

Ponijela sam sa sobom

Svu ljudsku radost

Zaigrala odvažno balet

Perverznoga labuda pogašenih jezera

A šutnja

Nekada gonič

Probušenih sata u bijegu

Posta gostoljubiva

Kao kakvi uhodani puti

I pretvori se

U kalemljenje voćki

U muziku

Zajedničku Tvornicu Ljubavi

Za sve četiri strane svijeta.

Pjesma dobi

Boju mladoga suncokreta

Miris vruće kamilice

Zaslađene medom.

Jer ako je Ljubav

Nije srce otisnuto vjetrom.

Ona je bajka

I mora imati sretan završetak.