utorak, 29. prosinca 2009.

JA NE VJERUJEM U MAGISTRALE

Prave stvari se dešavaju na stranputicama,

Neko mi reče i potvrdi ono što i sama mislim.

Priznajem, strasni bjegunac sam.

Ni sama ne znam gdje je moja soba, i grad, i djetinji stid.

Ne, ja ne želim daleko Sutra,

Nego vidno i stvarno Danas

Gdje buna istine nije bačena na sve strane.

Zar je teško ići širokim putem šipuraka

Razbijenih na dvoje

Kojim toliko njih ide?

Slušati vjetar,

Raspoznavati svaku riječ odlutale pjesme,

Ne zatvarati oči pred olujom hirnog prkosa

A biti sam

Znači biti najjači.

Nisam napuštena ako sam sama

Tražila i izabrala neuhvaćenu stazu.

Ne, to nije što drugi misle da jest.

To su pupoljci sreće moje razlistale glave.

Nema komentara:

Objavi komentar