Moja postelja uvijek je ugrijana,
ali često prazna.
Svijem gnijezdo zalutale ptice,
preširoko za mene samu.
Svoj ležaj rijetko raspremam,
ja,
djevojčica na tornju
koja priziva mornare.
Noćas me ubijenu nađoše
danas su me sahranili.
Smijala sam im se u lice,
nazdravljajući za sebe, veliku
i za njih
prevarene.
Prkosila sam, pocijepana
na Olimpu
mladom pjesniku
koji se nazivao Homerom.
Lažljiva i ljubomorna
zelena i željna
govorila sam promuklo
na Olimpu
Predstavljajući se kao Zeusova Hera...
Nema komentara:
Objavi komentar