Oprezno se provlačim
kroz razbacane misli,
saznavajući nevidljivu istinu
da sam jednom davno
već bila tu.
Prolazeći tim neutabanim puteljkom
osjetila sam
poznati miris sjećanja i zemaljske nade.
Na toj tvrdoj stazi,
praćena nepodnošljivim štucanjem
vidjela sam beskrajni niz prilika
za sve ono što zovemo životom.
Nijemo stojim i gledam
kako sve nepovratno prolazi.
A od svega toga
ostaju samo
uskovitlane niti života.
Niti, koje će spojiti
misli sa stvarnošću
i povesti me dalje
u novo utočište.
Nema komentara:
Objavi komentar