U svojoj beskonačnoj stvarnosti
Povlačila sam liniju
sa jedne strane na drugu
i nacrtala krupan oblik oka.
Najavljuje te
gusta zavjesa trepavica
što se spušta svakoga trena,
popraćena jakim obrvama.
Na pauzi posvađanih misli
prepliću se u valovima zjeničkoga kruga
smeđa i crna boja.
Posmatram,
uvijek kao prvi put,
cjelokupni spektar
I nadgledam
tu čudesnu čarku stapanja
jedne boje u drugu.
Svemir u dubini očiju ti
ne prestaje se širiti.
A oči,
tople barke nježnosti,
mameći me zovu,
da se sretnemo.
Čeznuti pogled
ogladnjelo te traži
I zaustavlja se tamo,
gdje bivstvuju
kapljice suza...
Nema komentara:
Objavi komentar