četvrtak, 22. ožujka 2012.

Mami, nakon pjesme

Ako pročitaš ovu pjesmu,
nemoj da plačeš!
Ona je šareni konac,
koji nas veže.
Ja sam samo zažmirila
i bila sam tako blizu.

Kao opomena jedrili su tvoji
nezaboravljeni stihovi
jutros po mome jastuku.
Jedan se sakrio u mojoj spavaćici,
drugi se zavukao u mali ružni sat.
Znam,
ispljuvala je prošlost.
Podsjetila me je
i popile smo kahvu
u avliji kada ozeleni.

Nema komentara:

Objavi komentar