Žena sam

Pitao me neko ko sam
Drugi bi da sazna šta sam
Pokušavam proniknuti u sebe i dati odgovor
Prvo sebi, a onda i drugima.
Ljudsko sam biće – u podznaku žena!
Gledam - a ne vidim
Previše razmišljam
Donosim odluke
Razumom
Žena sam – u podznaku ljudsko biće.
Ne gledam, a vidim
Previše osjećam
Vode me emocije
Takva mi priroda... puna krajnosti
Crno ili bijelo
Sivo ne podnosim
Bojim to sivilo od kada za sebe znam
Umorne mi ruke
Tješi me to, što mi boja nikada nije ponestalo
Naprotiv!
Izmislila sam i one koje ne postoje
Koje se vide samo zatvorenih očiju
Kroz spuštene očne kapke
Dok raspukli nar zore prosipa svoje crveno meso
Ili je sve modro
I srebrom mjesečevim okupano u noći
Tada se sve vidi
Ako se zatvore oči na glavi
A otvore one u njoj
I niže.
Tamo gdje stanuje Duša
Pokucajte na ta vrata
Dobro ste došli!
Stan je privremen,
Duša je trajno naša
I nosimo je uvijek i svuda sa sobom
Nju jedinu
A ona je sakupila sve što smo Mi na ovome svijetu.
Srž... suštinu... smisao... ljubav...
Eto, malo sam pomiješala boje
Utkala javu u san
I san u javu.
Sada hodam zatvorenih očiju
A sanjam otvorenih.
To sam ja
Žena!